Održana prezentacija projekta: ''Savremena proizvodnja rasada povrća kao uslov održive proizvodnje povrća u Republici Srbiji''

U biblioteci Instituta za povrtarstvo Smederevska Palanka u Smederevskoj Palanci, u četvrtak 01.06.2023. godine, održan je skup na kojem su prezentovani rezultati projekta: ''Savremena proizvodnja rasada povrća kao uslov održive proizvodnje povrća u Republici Srbiji''. Nosilac projekta je Institut za povrtarstvo Smederevska Palanka, koji je zajedno sa partnerskim organizacijama Institut Tamiš Pančevo, PSSS Smederevo, PSSS Požarevac, PSSS Mladenovac i PSSS Kruševac realizovao projekat. Kroz uvodnu reč, dr Slađana Savić, rukovodilac za nauku Instituta za povrtarstvo, obratila se gostima ispred istraživačkog tima koji su uz nju činili i dr Zdenka Girek, dr Suzana Pavlović, dr Nenad Đurić, dr Jelena Damnjanović, dr Veselinka Zečević, dr Slađan Adžić, dr Dejan Cvikić, dr Marina Dervišević, dr Radiša Đorđević. Nakon toga rukovodilac projekta dr Milan Ugrinović, prezentovao je rezultate projekta.

Na osnovu rezultata ankete i ekonomske analize glavnih povrtarskih useva, ustanovljeno je da su ulaganja u ranu proizvodnju paradajza u plastenicima sa dodatnim zagrevanjem najopravdanija. Ranijim dospevanjem na tržište, proizvodi u uslovima smanjene ponude mogu da postignu više cene u slučaju da tražnja nije na neki način ograničena. Između tri načina uzgajanja paradajza u zaštićenom prostoru, najveći koeficijent ekonomičnosti (2.42) ostvaren je u slučaju da paradajz sazreva u periodu april-maj, kada su cene po jedinici proizvoda izrazito visoke. Isto tako, i stopa rentabilnosti je najveća kod ovakvog pristupa. Prema stopi rentabilnosti na svakih uloženih 100 evra u proizvodnju moguće je ostvariti dobit od 58.68 evra. Tako je u pomenutoj situaciji dobit i više nego dvostruko veća u odnosu na ostale dve varijante gajenja paradajza (bez dogrevanja ili sa dogrevanjem za kasnojesenju proizvodnju).

Kod paprike je ustanovljeno da uprkos povećanih investicija, veću stopu rentabilnosti (41,37 evra dobiti na uloženih 100 evra) moguće je ostvariti u proizvodnji paprike na otvorenom polju. Razlog tome je pre svega navika tržišta da veću količinu paprike nabavlja krajem leta i početkom jeseni, dok su cene paprike krajem proleća i početkom leta znatno niže u odnosu na očekivane, pre svega zbog slabije tražnje, tako da nije moguće ostvariti veću dobit gajenjem paprike u zaštićenom prostoru u pomenutom periodu a da se pri tom uspešno pokriju troškovi dodatnog zagrevanja.

Kako proizvodnja paprike, tako i proizvodnja paradajza i krastavaca može biti isplativija kada se rasad proizvodi samostalno na gazdinstvu. I sama cena koštanja po jedinici rasada može se dodatno smanjiti ako se u pripremi supstrata primene različiti kompostirani materijali kojima se može smanjiti potrošnja skupih komercijalnih supstrata.

Na kraju, kroz vegetacione oglede je utvrđeno da je rasad paprike i paradajza najbolje reagovao na supstrate koji se sastoje od 50-60% komposta, do 30% glistenjaka i 10-20% zeolita. Rasad paprike i paradajza proizveden na pomenutoj smeši imao je veću visinu i masu u odnosu na sve ostale uključujući i komercijalni supstrat. Smeše komposta sa dodatim glistenjakom su takođe pokazale bolje rezultate od komercijalnih supstrata kod paradajza ali je kod paprike uočen slabiji rezultat koji je verovatno uslovljen većom elektroprovodljivošću tj. višim sadržajem soli. Treset kao uslovno neobnovljiva sirovina uspešno se može zameniti različitim kompostima makar u količini od 50% popravljajući osobine neoplemenjenih treseta vezane za nizak sadržaj glavnih makrohraniva.

20230601_111259%20%28002%29

Prethodna objava Sledeća objava